Blog

O vinima i vinskim pričama Požeške gore s Vinskim kardinalom Vladom Bauerom

Vruć je ljetni dan. Tek je 10:00 sati, a visokih 30 ͦ C na Trgu sv. Trojstva. Kratkom smo se vožnjom preko Sokolove i Vučjaka dovezli do požeških vinograda i lagano osvježili s nekoliko stupnjeva niže. Požega je jedan od rijetkih gradova u kojem možeš doći s prekrasnog baroknog trga do ugodnih vinograda u samo nekoliko minuta. Gdje to još ima? Malo se gradova može pohvaliti jednom takvom ekskluzivom – u samo pet minuta iz vruće gradske vreve do mira, tišine i lagani povjetarac vinograda.

Ovu crticu iz Požege i Matko Peić je vrlo slikovito opisao: „Rijetko u kojem gradu kao Požegi, vinograd se diže odmah iza dvorišta, te se pred prag kotrljaju s prezrelim bobicama grožđa zečevi u ljubavnoj igri, strahom sklupčan jež!“ I predivno to sažeo. 

Moja pozornica je vinski podrum
Čovjek kojeg gotovo u cijeloj Hrvatskoj vezuju uz vino i fešte na Požeškoj gori svakako je Vlado Bauer. Poznat u Požegi, ali i šire kao Vinski kardinal Vlado Bauer, kažu, kao takav najpoznatiji u Hrvatskoj. Mnogi ga znaju i kao sjajnog baritona i to uz više od 45 godina pjevačke karijere, a kad ga pitate pa gdje ste pjevali sve ove godine, gledajući ispod oka rekao je – niste me imali prilike često viđati na sceni jer moja je pozornica vinski podrum. Danas smo razgovarali o njegovom vinogradu i o tome kako se, uopće, odlučio na kupnju i obrađivanje vinograda.
Na terasi ovog ugodnog vinograda uz lagani povjetarac krenuli smo na razgovor o onome što najviše voli: vino, pjesma i „grožđe s manirima“ koji i priliče jednom pravom Vinskom kardinalu. 
 

Ne piše sve u knjigama, nešto ćeš naučiti i od ljudi
Mnogi ga pamte i kao majstora kućanskih aparata, ali i tad je pjevao pjesme o vinu. Učio je od starijih od sebe pa tako spominje pokojnog požeškog vinara Slavka Harta koji mu je rekao: „Vlado, ne piše sve u knjigama, nešto ćeš naučiti i od ljudi s kojima se družiš“.

Kako ima karakterističan i poseban glas mnogi mu zamjeraju što se nije okrenuo opernom pjevanju, ali danas s ponosom kaže: „Danas ne bih bio s ljudima u vinskim podrumima, na krštenju mošta nego možda u nekoj opernoj kući“. Gosti ga, ipak, najviše pamte s martinjskih zabava krštenja mošta, jer njegov je običaj doći u dvoranu s pjesmom, provesti ceremonijal krštenja mošta uz veselu pjesmu i otići s pjesmom, pravom slavonskom. 
 

Poseban ljetni doživljaj i razgovor o pravoj sorti

Ljeto u Požegi, poseban je doživljaj. Samo nekoliko minuta od prekrasne i uzavrele jezgre grada, mi guštamo u domaćem vinu, rakijici, kulenovoj seki i u nekoliko desetaka godina staroj hladovini trsa sivog pinota i sauvignona. 
Kad je kupio ovu parcelu prije 25 godina, bila je zapuštena. Opet spominje Slavka Harta koji ga je naučio puno mudrih stvari u životu pa tako i on te mudrosti prenosi na mlađe.

Rekao je: „Ako imaš malu parcelu onda posadi pravu sortu da bi imao pravo vino. Ja imam malo grožđa, malo vina, ali zato jako kvalitetnog.“

Tako je odlučio posaditi sivi pinot i sauvignon. Te sorte dominiraju požeškim vinogorjem. Iako je graševina je glavna sorta na našem vinogorju. U stara vremena Požega je bila grad obrtnika i trgovaca i samo bogatiji Požežani imali su vinograde na Požeškoj gori i ako su imali parcele, malih površina vodili su posebnu brigu o sortimentu, o posebnoj aromi i štihu koji je jako bitan kod vina. On danas ima 1700 l vina koje čuva za svoje prijatelje i druženja u svom vinogradu. Dodaje kako je jasno da je graševina glavna sorta na našem vinogorju, ali imamo i ovakvih specifičnih sorti koje je on zasadio te nije požalio. 
 

Tradicija se uči s koljena na koljeno

Vlado obožava doći u vinograd posebno ujutro kad ima svježine pogotovo po ovako vrućem danu. Oduvijek je želio imati oazu na Požeškoj gori jer je djed imao također vinograd.

„Kad si u srednjim godinama želiš imati svoj mir. Kao mladića nije me to zanimalo, ali kad dođeš u određene godine tada želiš imati nešto svoje i uživati u tome. To je i tradicija u požeškom vinogorju, a danas želim i druge podučiti, zamoliti da i oni to rade te napraviti ugođaj za goste koji dođu i uživaju na ovom vinogorju.“

Mnogi gosti koji ga posjećuju jako se iznenade da u samo nekoliko minuta mogu doći u vinograde iznad grada. Dok smo se častili slavonskim slasnim delicijama vjetar je pokrenuo zanimljivu instalaciju iznad nas: „A iznad nas su i prekrasne orgulje – tzv. vinske orgulje.“ - kaže Bauer -  „Ako Zadar ima morske, naše su vinske orgulje“. I prođe rukom po vinskim bocama koje vise jedna do druge u krug, nasred sjenice u kojoj sjedimo i zazvone baš poput orgulja, ali vinski, nekako.

 

Grgurevo na Požeškoj gori

Grgurevo se na Požeškoj gori održava svake godine, a od 1995. godine Grgurevo postaje i Dan grada Požege, divna prilika da gosti, turisti, te posjetitelji grada i sami postanu dio ovog običaja. Od prvog dana ovdje se slavi Grgurevo, bez obzira na vrijeme - kišu, snijeg, sunce, led… svake se godine ovdje održava Grgurevo. Ali s jednom namjerom da pokažemo i drugima našu tradiciju i naše ljepote iznad same jezgre grada.

„Mi znamo kako to izgleda - pucanje, topovi, druženje, vrhunska vina, dobra kulinarska ponuda... Želio sam da tu tradiciju pokažemo i drugima. U svoje sam vrijeme imao poslovne partnere koji su vrlo rado dolazili i posjetili moj vinograd i na taj dan bili na proslavi našeg dana grada. To je i danas tako. Oni redovito dolaze. Imamo goste iz Dubrovnika koji dolaze redovito već 15 godina, bez obzira na situaciju, na vremenske uvjete, na poslovne obveze – oni dolaze. Dosta je obveza i u organizaciji pa sam zamolio svoje prijatelje da mi pomognu jer mnogo ljudi prođe ovuda 12. ožujka i oni se godinama već odazivaju i pomažu mi. Meni bude puno lakše. Teško bih ja to mogao sam organizirati. Na tom događaju su sva vina požeške kotline, te sam ponosan da sam jedan od rijetkih koji okupi sve vinare na jednom mjestu, a time, jasno, i njihova dobra vina.“ Tome svjedoče i svi logotipi poduzeća koji se mogu vidjeti na pločama iznad nas.

 

Druženja uz Požeški vinogradarski ćevap

„Druženja bude i preko godine bez obzira na prigodu i vrijeme. Putevi do vinograda su svake godine sve uređeniji i to nam puno znači jer u vremenskim periodima kad nam vrijeme ne ide na ruku možemo lako doći do svojih vinograda i vinogradarskih kuća.“ – nastavlja Bauer. Kaže da se u vinogradu ne smije vikati, biti ljutit ili slično jer tada loše utječeš na vino.

Iz godine u godinu sve više ljudi obilazi Požešku goru, što gostiju, što domaćih koji danas preuzimaju tradiciju i pričaju svoje priče. Stare požeške obitelji imale su svoje vinograde ovdje i njegovali tradicije, ali su i one s vremenom nestale te sad je vrijeme da tu tradiciju preuzmu mladi ljudi. Danas su se svi ti vinogradarski običaji požeških vinogradara, njihovih obitelji i prijatelja prometnuli kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro RH u pravu turističku atrakciju.

 

Priče iz Muzeja u loncu

Međutim, negdje pri modernizaciji Grgureva, izgubio se ćevap, tradicionalno vinogradarsko svečano jelo. Kako nam pripovijeda Muzej u loncu: „Ćevap se nije nosio u vinograde samo za Grgurevo, nego na svaki vinogradarski izlet ili proslavu, posebno za lijepa vremena, dakle od ranog proljeća do kasne jeseni, a po zimi je znao zaživjeti, jednako tako nanizan na ražanj, u kuhinjskoj pećnici štednjaka. Muzej u loncu, Gradskog muzeja Požega, spominje ga kao vinogradarski specijalitet bez kojega nije prošlo niti jedno okupljanje po požeškim brdima, a njegov recept može se bez ikakvih tajni pronaći na: http://www.muzejuloncu.com/spajza/prva-polica-recepti/131-pozeski-vinogradarski-cevap

Nekad je uzgoj vinove loze ovdje na Požeškoj gori donosio i lijepu zaradu i svaki Požežanin, koji si je to mogao priuštiti, imao je svoj vinograd. Danas je to znak da baš usprkos tehnologiji i digitalizaciji sve više želimo pobjeći u ove mirne vinogradske oaze i družiti se s prijateljima te pritom pričati, baš kao što smo i mi ovdje, danas u Bauerovom vinogradu, prisjećajući se onih lijepih vremena u kojima su se vinograd, tradicija i običaji s ljubavlju prenosili na svoje mlađe naraštaje. Na nama je da to nastavimo i pripremimo sljedeće Grgurevo baš kako to i gospodin Bauer radi već desetljećima.