Požeški biskupski dvor

pozeska_biskupijaOsnivanje Požeške biskupije (1997.) je potvrda i oživotvorenje stare biskupske tradicije koja je sada i zaživjela. Naime, Požega je na neki način bila biskupskim gradom još od 13. st. Tako je katolički nadbiskup Ugrin bio županom požeškim oko 1225. g. Požega je imala i svoj Zborni kaptol Sv. Petra osnovan 1220. godine koji je neprestano djelovao do provale Turaka u 16. st. Istina, taj Kaptol nije bio Katedralni, ali samo njegovo postojanje govori o Požegi kao važnom crkvenom središtu. Prepošt, koji je bio na čelu Kaptola bio je u Požegi i generalni vikar Pečujske biskupije za područje Slavonije između Save i Drave od Cernika na zapadu (kraj današnje Nove Gradiške) do Morovića (u Srijemu) na istoku. I u 17. st. dok su Turci još bili u Slavoniji, imali su u Požegi zagrebački biskupi svoje vikare – Franjevce Petra Nikolića i Luku Ibrišimovića. Jedanaest godina iza protjerivanja Turaka (1687.) dolaze u Požegu Isusovci 1698. Oni ubrzo kraj stare crkve Sv. Lovre (Lovrinca) podižu manju kuću na ostacima srednjovjekovnog samostana klarisa. Od 1705. do 1711. godine grade svoju glasovitu Kolegiju “Collegium Poseganum”, veliku palaču u baroknom stilu u kojoj su boravili učenici gimnazije što su je Isusovci osnovali 1698. g.
Za potrebe gimnazije grade posebnu zgradu 1726. u kojoj je danas samostan časnih sestara. Isusovci osnivaju 1761. i Akademiju za studij filozofije i moralne teologije poznatu pod imenom “Academia Posegana”. Nju je dokinula Marija Terezija 1776. tri godine nakon ukidanja isusovačkog reda 1773. g.

Novi vlasnik kutjevačka gospoštija (čiji su ranije Isusovci bili također vlasnici) prodaju na dražbi zgradu Kolegije. Javilo se više kupaca, a najviše je ponudio i zgradu kupio biskup Alagović. On je inače bio zaljubljenik Požege. Staru požešku utvrdu “Stari grad” sa šest kula namjeravao je urediti za rezidenciju požeških biskupa. Bila mu je namjera osnovati u Požegi središte biskupije za onaj dio Slavonije koji se nekada nalazio pod Pečujskom biskupijom. U tome ga je spriječila smrt 1837. On je u kupljenoj zgradi Kolegija uredio orfanotrofij (sirotište) i konvikt za nadarene dječake. Kako je zgrada bila derutna, biskup ju je obnovio (1833.-35.) pa tako Kolegij postaje dvokatna građevina. Nakon ponovne uspostave isusovačkog reda oni dolaze u Požegu i preuzimaju ovaj zavod sve do 1871., a nakon toga njime po drugi put upravljaju nadbiskupski svećenici. Godine 1903. i 1904. traje obnova građevine i podiže se treći kat po nacrtima zagrebačkog arhitekte Janka Holjca, a na poticaj zagrebačkog biskupa Jurja Posilovića. Time zgrada Kolegija dobiva svoj konačni izgled sačuvan do danas.

Po svojoj monumentalnosti to je sada i jedna od najvećih i najreprezentativnijih biskupskih palača u Hrvatskoj. Iako je dogradnjom 1904. izgubila svoje glavno barokno obilježje ona ipak sadrži u sebi elemente stilskih razdoblja od 13. do 20. stoljeća.

U zavodu su boravili i školovali se istaknuti hrvatski književnici, umjetnici i svećenici kao što su Luka Ilić Oriovčanin, Vilim Korajac, Josip Eugen Tomić, Josip Štadler, Tomo Maretić, Ferdo Becić, Albert Bazala, Slavko Kolar, Josip Andrić i dr.
Kada se u Požegi 1835. g. obilježavala 50. obljetnica ovog nadbiskupskog sirotišta tada mu je veliki požeški pjesnik Franjo Ciraki posvetio (uz ostale ) i ove stihove, koji najbolje svjedoče o njegovom značaju za hrvatski narod:

“I godimice krilit će se dveri
I u svijet hrlit mlade snage četa
Da širom našeg Hrvatskog kraja
Ta spomen nigda neugasne sveta.”