Požega :: Turistička zajednica grada Požege

Opće informacije

Korisne informacije

OSNOVNI PODACI
Zemljopisni položaj Požege
Trg Sv. Trojstva
Sjeverna širina 45° 20' 22"
Istočna dužina 17° 40' 56"
Nadmorska visina 163,63 m
Izvor:
Matica Hrvatska ogranak Požega
Broj stanovnika 20. 927
Broj stanovnika šireg gradskog područja 28. 209

Povijest

Znameniti Požežani

Povijest Požege i Požeške kotline seže u daleku pretpovijest, davno prije pisanog traga u XIII. stoljeću (1227.g.), kada se prvi put spominje ime Požeške županije i grada Požege. U tom razmaku živjele su i djelovale mnoge zaslužne ličnosti, koje u lokalnoj i hrvatskoj povijesti imaju zapaženo mjesto u znanstvenom, književnom, umjetničkom, društvenom i javnom životu.
Već od početka XV. stoljeća talentirani Požežani pohađaju visoke škole u Beču, Bolonji, Pečuhu, Budimpešti, Parizu i drugdje. Posebice, bilo je plodno XVIII. i XIX. stoljeće, kada je Požega i Požeština iznjedrila vrsne znanstvenike i književnike. I tako sve do danas.

Franjevački samostan i crkva Sv. Duha

Prema dosad istraženim povijesnim podacima franjevačka crkva Sv. Duha bila bi najstarija (djelomično) sačuvana crkva u Požegi. Crkva i samostan bili su dakako za dolazak Franjevaca u grad nakon progona Tatara iz Hrvatske u 13. st. Franjevci se u Požegi spominju već 1260. i smatra se da je crkva sa samostanom sagrađena u vrijeme kralja Ladislava IV., oko 1285, g. Crkva je najprije bila posvećena Sv. Dimitriju što govori dokumenat iz 1317., koji uz ostalo i navodi da su samostan i crkva izgorjeli 1305. g. Kada Turci osvajaju Požegu 1537., ruše samostan, a crkvu pretvaraju u džamiju nazvanu “Šerklot”. Zbog toga je u crkvi ostalo sačuvano i nešto kasnoromaničke, gotičke i turske arhitekture.

Požeška katedrala – crkva Sv. Terezije Avilske

Kada je glasoviti hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti i prvi hrvatski ministar prosvjete Iso Kršnjavi početkom 20. st. potakao vrednovanje kasnobaroknih sakralnih zdanja u Hrvatskoj iz vremena Marije Terezije posebno je istakao crkvu Sv. Terezije u Požegi. Naime 1902. godine objavljena je u Beču knjiga “Umjetnost u riječi i slici u Austrougarskoj monarhiji”. U toj knjizi posebno poglavlje napisao je Kršnjavi pod naslovom “Hrvatska umjetnost” i istakao izuzetnost ove požeške crkve.

Požeški biskupski dvor

Osnivanje Požeške biskupije (1997.) je potvrda i oživotvorenje stare biskupske tradicije koja je sada i zaživjela. Naime, Požega je na neki način bila biskupskim gradom još od 13. st. Tako je katolički nadbiskup Ugrin bio županom požeškim oko 1225. g. Požega je imala i svoj Zborni kaptol Sv. Petra osnovan 1220. godine koji je neprestano djelovao do provale Turaka u 16. st. Istina, taj Kaptol nije bio Katedralni, ali samo njegovo postojanje govori o Požegi kao važnom crkvenom središtu. Prepošt, koji je bio na čelu Kaptola bio je u Požegi i generalni vikar Pečujske biskupije za područje Slavonije između Save i Drave od Cernika na zapadu (kraj današnje Nove Gradiške) do Morovića (u Srijemu) na istoku. I u 17. st. dok su Turci još bili u Slavoniji, imali su u Požegi zagrebački biskupi svoje vikare – Franjevce Petra Nikolića i Luku Ibrišimovića.

Crkva Sv. Lovre

Ovo je najstarija požeška crkva sagrađena početkom 14. st. u samom središtu grada. Jednobrodna je gotička crkva s užim i nižim svetištem, koje je poligonalno zaključeno s potpornajcima. Kasnije je dograđena sjevernom lađom također u gotičkom stilu. Građena je od kamena i ukupna dužina (lađe i svetišta) iznosi 23,8 metara, dok je lađa široka 9, a svetište 6,90 metara. Ima sakristiju građenu u gotičkom stilu, kasnije barokiziranu. U početku je to bila jednobrodna crkva, a dogradnjama do baroknog razdoblja postala je dvobrodna.

Sokol Luka pobijedio Turke

Na dan Sv. Grgura 1688. g. Franjevac Luka Ibrišimović pobijedio je s Požežanima nadmoćniju tursku vojsku predvođenu Bršljanović-agom, protjerao Turke i oslobodio od njih Slavoniju. Kao uspomenu na tu bitku u Požegi se od davnine svake godine na Grgurevo održavaju svečanosti u gradu i Požeškom vinogorju, gdje se pucanjem iz mužara i veseljem podsjeća na taj davni događaj. Nedavno je osnovana i udruga “Sv. Grgur” koja održava i obogaćuje ovaj događaj. Fra Luki podigli su Požežani 1893. godine spomenik pred sadašnjom katedralom Sv. Terezije. Spomenutom pobjedom ušao je ovaj Franjevac u narodnu legendu, a car Leopold nazvao ga je “Sokolom” dok se brdo na kojem je održana glasovita bitka nazvalom – Sokolovcem.

Dometi baroka i postbaroka

Dolazak pod Habsburgovce značio je ponovni povratak u istočno-srednjoeuropske razvojne tijekove. Nakon prestanka provizorija 1745.g. i uspostave Požeške županije, grad se ponovo vraća pod hrvatsku, bansku, vlast. Iako su u svim onovremenim izvješćima naglašene gradske osobine Požege, oporavak je bio polagan. Ionako je malobrojno stanovništvo 1739. g. pokosila epidemija kuge. Deset godina potom, u spomen na 798 umrlih Požežana podignut je barokni kužni pil. Skulptor Gabriel Granici kao vezivno sredstvo mramornom pijesku dodao je 2 000 jaja.

Požeški sandžak

Požega je tijekom stotinu i pedeset godina duge osmanlijske vladavine bila sjedište sandžaka, najvažnije upravno i vojno središte Slavonije. Od smirivanja prilika na granici prema banskoj Hrvatskoj, povećava se broj stanovnika i Požega, sada kasaba, dobiva zamjetniju muslimansku zajednicu. Velik broj građana su obrtnici, a 1579. g. u gradu postoji 160 dućana. Mnogi od njih smješteni su na središnjem trgu, kojeg turski izvori zbog neobična izgleda opisuju kao “jajoliku zemlju”. Iako su osmanske kuće uglavnom drvene, pokrivene šindrom, kroz požešku je kasabu prolazio vodovod. Najnovija istraživanja turskih izvora potvrđuju zapis Pavla Rovinjanina iz 1640. g. koji izvještva da je u gradu zamjetio 14 džamija i mesdžida, manjih bogomolja.

Castrum de Posege

Istraživanja su crkvice Sv. Lovre potvrdila da su, uz pretpovijesne, i rimski nalazi prethodili srednjovjekovnoj Požegi. Požeški burg, izdužena šesterokutna utvrda koja se nalazila na brijegu usred grada, izgrađen je vjerovatno u 11. stoljeću. Za sada, sve dok možebitni novi izvori ne potvrde drugačije, prave početke naselja treba tražiti u prvom spomenu Požeške županije iz 1210. godine i samog Castrum de Posege iz 1227.godine.

Požeška povjesnica

Anonimni je notar Belle III: (1172.-1196. g.) u svojim Gestae Hungarorum, opisu najranije povijesti Mađara, izvjestio o osvajanju tri kastra po prelasku Drave. U Slavoniji, kako je tada nazivan prostor od Sutle do Dunava, osvojene su gradine, središta urbanizacije, Zagrab, Vlco i Posega. Dok se Zagreb više uopće ne sjeća da su ga smještali u Slavoniju, a o Vukovaru se, često i neopravdano, govori tek kao podunavskom gradu, Požega je sve do danas ostala “vjerna” Slavoniji. Sjedište 1993 g. obnovljene Županije požeško-slavonske, grad Požega i njezina okolica, opovrgava dva najčešća stereotipa o istočnoj Hrvatskoj. Brežuljci i prave planine, više nego ravnica, određuju izgled, osobine i karakter Požeštine.

Požega je jedna

Grad Požega nalazi se u plodnoj dolini, koja je uokvirena slavonskim gorskim prstenom Psunja, Papuka, Dilja, Krndije i Požeške gore. Iako jugoistočno položena u toj Zlatnoj dolini, koju su još Rimljani nazvali Vallis aureae, ona je kroz stoljeća najvažnije životno središte stanovništva središnje Slavonije. Njezin topografski položaj podno Staroga grada i okolnih vinorodnih brežuljaka, omogućio je Požegi stvaranje srednjovjekovne obrambene tvrđave (koja se spominje u dokumentima već od 1227. godine.), a kasnije i izgradnju gradskog podgrađa ili suburbiuma, kao vrlo važnog trgovačkog i obrtničkog središta.