Znamenitosti

Istražite znamenitosti našega grada i pobliže ga upoznajte.

Trg Sv. Trojstva

Trg Svetog Trojstva zauzima središnje mjesto u povijesnoj jezgri te predstavlja svojevrsnu okosnicu grada. Nepravilnog je trokutastoga oblika, a svojom je površinom veći od mnogih srednjovjekovnih trgova u Hrvatskoj. Još od sredine 18. stoljeća ovaj gradski Trg bio je središte gospodarskog, političkog i kulturnog života, a tu ulogu zadržao je sve do danas. Svoj današnji izgled središnji gradski Trg dobiva u vrijeme baroka, a imena je mijenjao kroz povijest. Na njemu se nalaze najljepše kuće dok ga barokne bolte, koje se nalaze se u podnožju većine zgrada na zapadnom dijelu glavnog trga, čine jedinstvenim.

Kužni pil

(Zavjetni spomenik presvetom Trojstvu) Godine 1749. Požežani podižu Kužni pil, zavjetni-spomenik protiv kuge koja je 1739. godine poharala grad i odnijela 798 života. Izgradio ga je Gabrijel Granicije za 2000 jaja i 300 forinti, a ovaj barokni spomenik središnje je zdanje na Trgu Svetog Trojstva. Na njegovu vrhu nalazi se kip Svetog Trojstva te na njemu piše da ga je podignuo Grad.

Crkva Sv. Duha i franjevački samostan

Nasuprot Kužnog pila nalaze se crkva Svetoga Duha i franjevački samostan. Smatra se da je crkva sa samostanom sagrađena oko 1285. godine. Za turske vlasti pretvorena je u džamiju, a njezin je izgled kroz stoljeća promijenjen nizom dogradnji. Po odlasku Turaka, franjevci obnavljaju crkvu i grade novi samostan. Prostor crkve ispod svetišta namijenili su grobnici u kojoj su pokopani brojni glasoviti Požežani, poput fra Luke Ibrišimovića "Sokola".

Svoj današnji izgled crkva Svetoga Duha dobiva u drugoj polovici 19. stoljeća kada je obnovljena nakon velikog požara. Crkva i samostan smatraju se jednim od najvrjednijih baroknih građevina na širem prostoru. U arheološkom istraživanju provedenom 1995. godine pronađen je romanički portal iz 13. stoljeća, jedan od najvećih romaničkih portala iz 13. stoljeća pronađenih u Hrvatskoj.

Samostan se posebno ističe svojom bogatom knjižnicom koju su osnovali franjevci i u kojoj se čuvaju rijetke knjige i inkunabule.

Gradska kuća

Zgrada Gradskog magistrata, ukrašena boltama, izgrađena je 1785. godine, a od samoga je početka bila središte političkoga života Požežana. Palača gradskog magistrata nekoliko je puta stradala i ponovo se obnavljala. Posljednje veliko oštećenje spominje se godine 1842. kada je zgrada stradala u požaru, a obnovljena je tek 40 godina kasnije. Danas je gradski magistrat smješten u tri zgrade, renovirane i restaurirane 1995. godine.

Gradski muzej Požega

Zgrada Gradskog muzeja sa sobom također nosi bogatu povijest, a smještena je svega nekoliko desetaka metara od Gradske kuće. Jedinstveni je primjer baroknog graditeljstva, a ubraja se među najstarije kuće u gradu. Izgrađena je u 18. stoljeću, a specifična je po udubljenju u vanjskom pročelju u kojemu se i danas nalazi Gospin kip kojega je dao postaviti vlasnik zgrade, ljekarnik Thaller. Muzej je ovaj barokni biser dobio na korištenje 1953. godine, a s vremenom se njegova djelatnost proširila na još dvije građanske kuće. Gradski muzej osnovan je 6. prosinca 1924. godine zaslugom Julija Kempfa, istaknutog Požežanina. Po svom tipu, požeški je Gradski muzej zavičajni i kompleksni, a sastoji se od četiri odjela - arheološkog, povijesnog, povijesno-umjetničkog s galerijom i etnološkog.

Palača požeško–slavonske županije

Ova barokna jednokatnica izgrađena je u 18. stoljeću kada postaje sjedištem kotarske oblasti. Godine 1745. obnovljena je Požeška županija, a zgrada prelazi u njezine ruke i biva preuređena. Svoj današnji izgled palača poprima krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njezin interijer uređen je s posebnom pažnjom pa stoga ne čudi da su upravo u njoj svoje vrijeme provodili Franjo Josip I. i ban Josip Jelačić.

Gradsko kazalište Požega

Bogata je u Požegi tradicija kazališta, duga gotovo tri stoljeća, od davne 1715. godine kada je odigrana prva kazališna predstava. Godine 1945. u Požegi je osnovana Sindikalna kazališna grupa koja je u samo nekoliko godina djelovanja postavila temelje za osnutak profesionalnog kazališta. Današnje Gradsko kazalište osnovano je 1994. godine odlukom Gradskoga vijeća, a svečano je otvoreno 10. ožujka 1995. godine izvedbom predstave „Gle kako dan lijepo počinje“ u režiji Ivice Plovanića, s Milicom Nemeth Panežić i Zdenkom Perutkom u glavnim ulogama. Sa svojim bogatim repertoarom i gostujućim predstavama, požeško Gradsko kazalište upotpunjuje kulturni život Požege.

Zgrada Biskupije

Zgradu požeške Biskupije, nekada zvanu Kolegija, gradili su isusovci od 1709. do 1711. godine na zemljištu uz crkvu svetoga Lovre. Bulom Pape Klementa XVI. iz 1773. ukida se isusovački red te su bili primorani napustiti požešku Kolegiju. Nedugo potom, zgrada je prenamijenjena za vojno skladište, a potom i za bolnicu, vojničko konačište te trgovačko skladište. Godine 1832. zgradu kupuje zagrebački biskup Aleksandar Alagović, nadograđuje još jedan kat te je pretvara u sirotište. Današnji izgled zgrada poprima 1904. godine izgubivši pritom svoje barokne značajke. Osnutkom Požeške biskupije 1997. godine, zgrada požeškog Kolegija postaje njezino središte. Od 1997. do 2001. godine zgrada je temeljito obnovljena prema nacrtima Ane Nade Krpelnik, zagrebačke arhitektice.

Crkva Sv. Lovre

Crkva svetoga Lovre, jedan je od najstarijih spomenika gotičke baštine i spomenik svjetske vrijednosti. Crkva, koja je hodnikom povezana s biskupskom rezidencijom, izgrađena je krajem 13. i početkom 14. stoljeća, a ističe se gotičkim svetištem i baroknim tornjem. Današnja bočna lađa dograđena je u 15. stoljeću, a pregradnje, koje su rađene od 16. stoljeća pa sve do danas, nisu izmijenile srednjovjekovni karakter. Unutrašnjost crkve svetoga Lovre obogaćena je gotičkim freskama iz 14. stoljeća koje su, unatoč brojnim razaranjima, očuvane kroz stoljeća, a koje se danas diče epitetom svjetske umjetničke vrijednosti. Zanimljivo je napomenuti kako u kripti crkve svetoga Lovre leže posmrtni ostatci znamenitog isusovca Antuna Kanižlića.

Samostan redovnica Sv. Vinka

Zgrada je kao jednokatnica izgrađena 1726. godine za potrebe požeške Gimnazije, a u njoj je od 1761. do 1776. djelovala "Academia Posegana", s filozofskim i teološkim fakultetom.  Značajan doprinos razvitku i djelovanju požeške Gimnazije došao je od njezina učenika, profesora, a potom i ravnatelja, velikog hrvatskog književnika, autora "Svete Rožalije", Antuna Kanižlića. Njemu u spomen, godine 1969. Društvo književnika Hrvatske, Matica hrvatska i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, podižu ploču nad ulaznim vratima. Sestre milosrdnice u Požegu dolaze 1862., a u zgradu bivše požeške Gimnazije useljavaju 1878. godine te je o svom trošku preuređuju i podižu drugi kat.

Gradska knjižnica i čitaonica Požega

Zgrada Gradske knjižnice i čitaonice smjestila se na mjestu Prve požeške štedionice, osnovane 1873. godine. Zgrada je izgrađena 1907. godine u duhu secesije. Projektirali su je poznati zagrebački arhitekti Leo Hönigsberg i Julio Deutsch.

Čitaonica je osnovana 1845. godine pod latinskim nazivom "Lectoria societas", tj. Čitaoničko društvo. Svojim radom utjecala je na razvoj narodnog pokreta i vrlo brzo promijenila ime u Narodna čitaonica. U sklopu Narodne čitaonice godine 1876. osniva se i knjižnica koja ubrzo postaje glavnim pokretačem kulturnog života grada.

Poslije Drugog svjetskog rata Knjižnica mijenja svoj naziv u Gradska knjižnica i čitaonica, da bi godine 1961. stekla svoju samostalnost i promijenila naziv u Narodna knjižnica i čitaonica. Godine 1980. knjižnica je ujedinjena u Centar za kulturu i obrazovanje, a svoju konačnu samostalnost kao ustanova ponovno je stekla 1991. godine uspostavom demokratske vlasti u Hrvatskoj.

Trg Matka Peića

U čast ovom hrvatskom povjesničaru umjetnosti, slikaru i književniku rođenom u Požegi, postavljena je bista na njegovu Trgu, rad akademske slikarice Tatjane Kostanjević. Nasuprot nje, nalazi se spomenik Miroslavu Kraljeviću podignut 1988. godine prigodom stote godišnjice njegova rođenja. Spomenik ovom velikom slikaru izradio je kipar Kruno Bošnjak, prikazavši Kraljevića u njegovu najprirodnijem izdanju, s kistom u ruci. Bista je smještena ispred zgrade stare svilane, danas zgrade Konzervatorska odjela renovirane 2005. godine. Izgrađena je krajem 18. stoljeća, a među Požežanima je poznata i kao Thallerova kuća koja je godinama služila za obradu svile. Prva požeška svilana osnovana je 1786. godine, a službeno je prestala raditi 1877. godine.

Kuća Kraljevića

Dotadašnju ubožnicu od Grada Požege kupio je književnik Miroslav Kraljević koji je 1862. godine osnovao tiskaru, nakon osječke, najstariju u Slavoniji. Upravo je u njoj tiskan prvi požeški roman, "Požeški đak", ali i brojne druge važne publikacije. Kuća je građena opekom, kamenom i prijesnom ciglom, a njezina ulična strana prati liniju ulice. Na pročelju kuće postavljena je spomen-ploča njezinu vlasniku, književniku Miroslavu Kraljeviću.

Park pod gradom i šetalište Stari grad

Bogat zelenilom, gradski je park mjesto na kojemu se okupljaju obitelj sa svojom djecom, uvijek ispunjeno veselim smijehom i dječjom vriskom. Igralište se proteže do podnožja Staroga grada, brijega na kojemu je nekada bila stara požeška utvrda. Danas je to park i šetalište, uređeno prema nacrtima Vilima Justa iz 1877. godine. Šetalište je godinama nosilo Strossmayerovo ime, a danas ga Požežani najčešće nazivaju Stari grad ili samo Grad. Na Stari grad može se doći s dvije strane, kroz dječje igralište ili iz Ulice Antuna Kanižlića, dok se s njega pruža pogled na sve ljepote Požege i Zlatne doline.

Katolička osnovna škola i Gimnazija

Zgrada Katoličke osnove škole i gimnazije izgrađena je 1877. godine i sve do 2007. bila je zgrada požeške Gimnazije. Nastala je prema nacrtima gradskoga mjernika Vilima Justa, dok je građevinske radove izveo Armin Erlich, požeški poduzetnik. Godine 1888., zahvaljujući zalaganjima Otona Kučere, mladog profesora požeške Gimnazije, u svjetlarniku na vrhu zgrade postavljena je zvjezdarnica i to prva školska zvjezdarnica na našim prostorima.

Katedrala Sv. Terezije

Katedrala svete Terezije zasnovana je na latinskom križu s naglašenim vertikalnim linijama, a njezin vanjski i unutrašnji izgled odišu elegancijom i harmonijom baroknoga graditeljstva. Osobite zasluge za izgradnju župne crkve imao je zagrebački biskup Franjo Thauzy.  Biskup Thauzy kupio je prvo staru požešku tvrđu, a potom od carice Marije Terezije dobio dopuštenje za izgradnju župne crkve koja će nositi ime njezine zaštitnice, svete Terezije Avilske. Izgradnja crkve počela je 1756., a konačno je uređena 1763. godine kada ju je 24. srpnja posvetio biskup Thauzy. O njihovim zaslugama svjedoči kamena ploča iznad ulaznih vrata u crkvu s uklesanim natpisom iz 1763. godine.

Crkva je građena u stilu bečkoga baroka, u obliku križa, a projektant joj je do danas ostao nepoznat. Unutrašnjost crkve uređena je u stilu kasnoga baroka, odnosno rokokoa. Biskup Thauzy darovao je monumentalni glavni oltar kojega, između drvenih mramoriziranih stupova, krasi slika svete Terezije nepoznatog autora.

Na prijedlog Miroslava Kraljevića, a u sklopu obilježavanja stote obljetnice izgradnje, crkva je temeljito obnovljena, a od 1863. do danas prošla je kroz nekoliko renovacija. Godine 1898. i 1899. crkvu su zidnim slikama ukrasili istaknuti hrvatski umjetnici Oton Iveković i Celestin Medović. Na lijevom stupu glavne lađe Oton Iveković naslikao je lik svetoga Metoda, a na desnom stupu Celestin Medović svetoga Ćirila. Crkva je u nekoliko navrata bila oštećena, a potom i obnovljena. Najveće oštećenje je ono iz 1926. godine kada je jako nevrijeme, praćeno snažnim vjetrom, srušilo toranj, oštetilo krovište crkve, ali i dio unutrašnjosti. Nakon deset godina, 1936. krov je dobio novi pocinčani lim da bi konačno, u novijoj obnovi od 1994. do 1996. godine, crkva dobila sadašnji bakreni pokrov.

U zvonik crkve prvotno su bila postavljena tri zvona koja su bila u upotrebi do 1790. godine. Godine 1875. kupljeno je i postavljeno pet novih zvona, no ona su u Prvom svjetskom ratu rekvirirana. Sadašnja zvona podignuta su 2004. godine, a svih pet, koliko ih se nalazi u zvoniku požeške katedrale, izliveno je u austrijskoj tvrtki Grassmayr u Innsbrucku.

Godine 2007., prilikom desete obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, crkva je ponovno temeljito obnovljena. Svetište je uređeno u skladu s liturgijskim propisima, postavljen je kameni oltar i biskupska katedra, a uvedeno je i podno grijanje. Crkva je obnovljena po nacrtima Milka Puncera, osječkog arhitekta, te pod konzervatorskim nadzorom Ministarstva kulture. Dotrajali crkveni pod zamijenjen je kamenim pločama. Prigodom desete obljetnice utemeljenja Požeške biskupije postavljene su i nove orgulje s četrdeset registara koje je izgradio Wolfgang Eisenbarth iz Passaua u Njemačkoj.

Godine 2013. u kripti požeške Katedrale blagoslovljena je i otvorena kapela bl. Ivana Pavla II. u kojoj se nalazi i kip pape Ivana Pavla II., djelo akademske kiparice Marije Ujević.

Spomenik fra Luki Ibrišimoviću

Spomenik požeškom "Sokolu" izradio je mađarski kipar Gjuro Kiss, a postavljen je davne 1893. godine i to neposredno ispred portala crkve. Na sadašnje mjesto postavljen je nakon Drugog svjetskog rata i do današnjih dana podsjeća Požežane na njihova junaka, koji je 1688. godine poveo narod u odlučujuću bitku protiv Turaka. Požežani se svake godine 12. ožujka, tada dan svetoga Grgura, prisjećaju tog slavnog franjevca i velike bitke, slaveći taj dan kao svoj Dan grada.

Zgrada Suda

U Florijanovoj ulici, nasuprot Lermanove rodne kuće, nalazi se zgrada Pravosuđa izgrađena 1896. godine prema nacrtima Deutscha i Höningsberga za potrebe tadašnjeg Financijskog ravnateljstva. Na ovalnom uglu zgrade nalazi se udubljenje s kipom svetoga Florijana, zaštitnika grada od požara, koji je 2006. godine vraćen u nišu zgrade. Kip je 1949. godine bio skinut i potpuno uništen, a niša zazidana. Nakon 57 godina, zahvaljujući inicijativi Društva sveti Grgur, Požegi je vraćen kip svetoga Florijana u nišu zgrade nekadašnjeg Kraljevskog financijskog ravnateljstva, odnosno sadašnju zgradu suda.

Zgrada željezničkog kolodvora

Zgrada željezničkog kolodvora smjestila se 1894. u Cirakijevu ulicu. Povijest dolaska željeznice u Požegu odvijala se u drugoj polovici 19. stoljeća, dok su Požežani tek 1896. dobili Odluku o izgradnji pruge Osijek–Našice–Nova Kapela/Batrina s odvojkom za Požegu i Pleternicu.

Skulptura Nikole Tesle

Skulptura Nikole Tesle smještana je u parku pokraj Orljave uz novosagrađeni pješački most i šetnicu. Djelo je to kiparice Tatjane Kostanjević svečano otkriveno u povodu stote obljetnice elektrifikacije Požege.

Spomenik 123. brigadi

U spomen poginulim hrvatskim braniteljima s područja Požege koji su svoje živote dali u domovinskom ratu grad Požega i Požeško-slavonska županija podigli su spomenik 2002. godine. Spomenik je djelo arhitektice Ane Nade Krpelnik.

Zgrada Gimnazije

Nova zgrada Gimnazije u Požegi izgrađena je po projektu Ane Nade Krpelnik, a sa svojim je radom započela u rujnu 2009. godine. Nova zgrada Gimnazije jedna je od najsuvremenijih u Hrvatskoj i pruža najbolje uvjete za školovanje više od 700 učenika. Gimnazija u Požegi diči se nekoliko stoljeća dugom poviješću kao jedna od najstarijih prosvjetnih ustanova u Hrvatskoj. Osnovali su je isusovci 1699. godine. U razdoblju od 1761. do 1776. djelovala je pod nazivom "Academia Posegana" i to s dva fakulteta, filozofskim i teološkim. Nakon 1773. i ukidanja isusovačkog reda, Gimnazijom su upravljali prvo pavlini, a potom i franjevci.  Sredinom 19. stoljeća provedena je reforma školstva koja u požeškoj Gimnaziji nije potpuno ostvarena te ona tako biva preoblikovana u nižu gimnaziju koja djeluje do 1870. godine. Svih osam razreda vraćeno joj je 1873./74., a organizacijska struktura promijenila se tek 1925. godine kad dotadašnja škola dobiva status realne gimnazije. Godine 1976. Gimnazija je nasilno ujedinjena sa svim požeškim srednjim školama u Centar za usmjereno obrazovanje "Zvonko Brkić", a kao samostalna škola ponovno je uspostavljena 1992. godine.

Glazbena škola Požega

Redovna Osnovna muzička škola kao samostalna ustanova u Požegi osnovana je 1970. godine, a svoje korijene vuče iz muzičke škole pri Narodnom sveučilištu osnovane 1962. godine. Školu je tada pohađalo 140 učenika koji su mogli učiti klavir, harmoniku, gitaru i solfeggio, a u sklopu škole djelovali su zborovi i orkestri. Godine 1976. škola je preimenovana u Osnovna muzička škola Krešimira Baranovića, a u narednim se godinama obogatio i njezin edukativni sadržaj. U siječnju 2014. godine Glazbena škola Požega uselila je u novi dom, u najsuvremeniju zgradu u kojoj učenici imaju uvjete u kojima će dosadašnje izvrsne i nagrađivane rezultate moći još bolje postizati. O njihovom uspjehu svjedoči i Big band Požega. Po starosti, to je najmlađi takav orkestar u Hrvatskoj. Naime, Big Band Požega osnovan je 2011. godine na inicijativu Zvjezdana Marjanovića Zvekija, a u svoje tri godine postojanja i gostovanja diljem Hrvatske ostvario je zavidne rezultate. Sastoji se od 18 mladih glazbenika, odabranih iz gradske glazbe Trenkovi panduri te iz Glazbene škole Požega.

Pravoslavna crkva

Prva pravoslavna crkva u Požegi sagrađena je 1845. godine, a svoj umjetnički trag u njoj su ostavili i poznati hrvatski akademski slikari Celestin Medović i Ferdo Bauer, ukrasivši prozore Crkve 1900. godine. Današnja građevina imala odlike bizantskog stila, i to prema projektu Ivana Crnkovića iz 1988. godine.

Kapelica Sv. Roka

Kapelica svetoga Roka izgrađena je 1739. godine, a posvećena 1796. Oko nje je nekada bilo groblje na kojem se nakon 1746. godine nije pokapalo,  a izgrađena je na mjestu gdje je prije stajao kip svetoga Roka. U nastavku ove šetnje nailazimo na Židovsko groblje koje je podignuto 1872. godine. Bilo je smješteno izvan grada i namijenjeno pokapanju požeških Židova. Devastirano je tijekom Drugog svjetskog rata, a obnovljeno tek 2004. godine.

Kalvarija

Od glavnog gradskog Trga, pokraj Gradske kuće prema zapadu, dolazimo do strme uske cestom kojom se penjemo prema Kalvariji, malom brežuljku na kojem se danas održavaju crkvene svečanosti. Današnje uređenje potječe iz 1885. godine kada su stari drveni križevi, koje su postavili franjevci 1724. godine, zamijenjeni onima od kamena.

Tekija

Nasuprot Sokolovcu nalazi se staro požeško šetalište Tekija, s poznatim izvorom hladne pitke brdske vode, o kojemu legenda kaže da: "onaj tko popije vode s Tekije ili nikada ne ode iz Požege, a  sigurno je nikada ne zaboravlja".

Sokolovac

Sokolovac je slavna uzvisina koja je dobila ime po fra Luki Ibrišimoviću Sokolu, koji je upravo s njegovih padina potjerao Turke iz Požege. Krenemo li uređenom brdskom stazom od Kalvarije dalje prema zapadu i brdu Sokolovac, prvo ćemo se zaustaviti kod poklonca svete Ane kojega je obnovila Matica hrvatska 1999. godine. Da je brdo Sokolovac bogato povijesnim i sakralnim građevinama, svjedoči i Domovinski križ podignut 1993. godine na mjestu starog drvenog križa kojeg su sredinom 19. stoljeća podigli franjevci. Sa Sokolovca se prostire prekrasan pogled na gotovo cijelu Požešku kotlinu.